Moj internet dnevnik
Cardelius Cardelius
Blog - srpanj 2009
utorak, srpanj 14, 2009
gardelin @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 






gardelin @ 00:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
gardelin @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 12, 2009
   

 
gardelin @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 0
ČEŠLJUGAR (Carduelis carduelis)

Češljugar je ptica pjevica iz porodice zeba koja je vrlo popularna u udomačenom uzgoju. Odlikuje ju šarenilo boje perja grimizno crvene , kao i jarko žute koja je u kontrastu sa crnom i bijelom bojom perija.Lako ga je raspoznati zbog crvene maske na licu i žute pruge na krilima. Glava je obojena crnom , bijelom i grimizno crvenom.Žučkasti su mu leđa ,ramena i zatiljak, dok su mu obadvije strane prsiju kao i podvaljak svijetle crvenkasto-smeđe obojeni. Ramena i krilna pera su crno obojeni s bijelim biljegima poput štitova. Mlade ptice nisu po glavi tako koloritno obojene več su jednolično smeđesivo prošarane. Mužjak i ženka su jednako obojeni i nemaju spolnog diformizma. Razlikuju se samo po boji ramenog pregiba koji je u mužjaka tamnocrni i po liniji crvene boje maske lica koja kod mužjaka prelazi polovicu oka. Mužjaci imaju tamnocrne pernate malje u obliku dlačica u korijenu kljuna, dok su one kod ženki svjetlije

Češljugari su dugački oko 12 do 13 cm, raspon krila im je oko 22 cm , a težina oko 16 gr.Pjev mu je umiljat i zvonak koji se sastoji od melodične kitice koja je različite dužine uglavnom sastavljene od zova did - lit - did -lit. Između toga fink i kratak cvrkut. Dok vabi pjesmom najjednostavnije se može opisati kao siglit,pikelnik. Dok leti javlja se zvonko did -lit. Dok upozoruje glasa se sa blagim mai, a ukoliko ga poplašimo s grubim rerere. Mlade ptice glasaju se cif - licici. Mužjak pjeva zvonko i uporno s brojnim inačicama te je kao takav oduvijek cijenjen kao ptica pjevačica u udomaćenom uzgoju.Pjeva tokom cijele godine osim za vrijeme mitarenja i dok je loše vrijeme.

U prirodi se ova ptica hrani različitim sjemenjem kao što su čičak , češljuga isl , a u vrijeme razmnožavanja i othrane mladih i velikim količinama raznoraznih insekata u svim stadijima razvoja. Kako se hrani većim količinama češljuge (po kojoj je dobio i ime) kljun mu je prilagođen upravo takvom vidu ishrane pa je srazmijerno dug ,prema špicu tanak i špičast što mu omogućuje vađenje sjemenki iz bodljikavih plodova češljuge i čićka.

Češljugari se gnijezde dva puta godišnje u periodu od V - IX mjeseca. Mjesto gniježđenja često izabere u voćnjacima,rijetkim lisnatim šumama ,u vrtu, kao i na drveću uz kuće i ulice. Gnijezdo pedantno izrađuje poglavito samo ženka , a mužjak joj samo tu i tamo pomogne,no rijetko. Gnijezdo je često visoko na granama izrađeno u rašljama drveta i tako pomno postavljeno da se teško može vidjeti odozdo i obično ga zamijetimo tek kada u jesen s drveta na kojem je gnijezdo opadne lišće. Gnijezdo je prava umjetnička tvorevina pomno izgrađena od debelih stijenki. Izvana je sastavljeno iz različitih travki i sitnih korjenčića ,vlati i perja , kao i od mahovine i lišajeva tako da je dobro kamuflirano i prosto se stapa s okolinom. Sav taj materijal ptica povezuje s nitima paukovih mreža. Unutrašnjost gnijezda meko je obloženo pahuljicama maslačkovog cvijeća i dlačicama sisavaca. No upravo zbog takve debele i meke stjenke gnijezda nažalost ponekad nesretno završe jer uslijed nevremena i oluje kapi kiše otežaju gnijezdo natapajući ga vodom , a vjetar učini svoje i sruši gnijezdo. U tako napravljeno gnijezdo ženka snese tri do sedam jajeta , tanke ljuske koja je obojena plavkastom do plavkasto zelenkastom ili bjelkastom bojom s crvenosmeđim mrljama i tamnim točkama koje su na tupom kraju raspoređene u obliku vijenca. Poslije trinaest do četrnaest dana polegnu se mladi koje oba roditelja najprije u prvim danima života hrane malim ličinkama različitih insekata i biljnim ušima , da bi kako mladi rastu prešli na ishranu raznog sjemenja i ostalih insekata.


Tekst je u potpunosti po svojem saznanju napisao:
Tihomil Mrkša

gardelin @ 23:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
gardelin @ 23:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Češljugar, jedna od najraznobojnijih ptica pjevica. Ova ptica se nastanjuje širom Europe izuzevši daleki sjever Europe.U vrijeme parenja i gniježđenja u proljece rijetko ih se primjećuje. Češljugar je izuzetno oprezna ptica, tj. majstor je prikrivanja, i jedino ga njegova melodična pjesma povremeno otkriva. Gnijezdo, koje obicno gradi ženka je jednako tako vješto skriveno i kamuflirano, zbog toga grabežljivci samo u rijetkim slučajevima pronađu i unište mlade. Ženka gradi gnijezdo od raznog materijala koji pronalazi u prirodi kao sto su suhe vlati trave, male grančice, te smrekove ili borove iglice. U vrtovima česljugari najčešće grade gnijezdo na stablu jabuke ili trešnje, dok u parkovima najčešće na topolama i javoru. Ženka najčešće snese 5-6 jaja i leži na njima 12-14 dana, za sve to vrijeme mužjak joj hranu donosi u gnijezdo. Oba roditelja hrane mlade , i to različitim lisnim ušima u pocetku, a kasnije lako probavljivim sjemenom različitih biljaka koje pronalaze u prirodi. Nakon što mladi češljugari napuste gnijezdo i osamostale se, skupljaju se u velike mase i najčešće se zadržavaju u tom području tijekom cijele zime. Češljugari se najčešće zimi hrane raznim vrstama sjemenja čičaka i ostalog sjemenja, koje vjesto izvlače iz biljaka svojim kljunovima.

slika

Obitavališta: Većinom obitavaju u nizinskim područjima, ali npr. Švicarskoj se gnijezde sve do 1000 m nadmorske visine, a pojavljuju se u kasno ljeto i jesen na alpskim livadama na visini čak do 2400 m.

Češljugari su krhke i osjetljive, ali i prekrasno obojene ptice, sa poprilično izraženim kljunom i sa laganim plesnim letom. Kroz povijest ljudi su primjećivali njegov blistav i zanimljiv izgled, zlatno-žute crte koje se protežu uzduž crnih krila . Odrasle ptice imaju jedinstveno obojena područja na glavi u kontrastu crveno-bijelo-crna područja , žuto-smeđa leđa , izraženu bijelkastu pozadinu i crni rep sa bijelim elipsastim poljima na repnim perima.

Duljina: 11 – 14 cm
Težina: 11 – 17 g.
Raspon krila: 21 – 25 cm
Veličina jaja: 15,6 do 20,0 x 12,3 do 14,3 mm

Uzgoj i briga:
Kao i mnoge druge zebe, češljugari su vrlo agresivni na ostale zebe tijekom vremena kada imaju mlade samo što je kod njih to jos više primjetno. Iz tog razloga mogi uzgajivači preporučuju držanje pojedinog para češljugara u letarci ili volijeri dimenzija 120x100x200 cm (dužina x širina x visina). Preporučljivo je da letarka ili volijera bude do pola zaštićena kako bi price imale zaklon od vjetra i kiše, te kako bi preko ljeta ptice imale sjenu od sunca.

slika

U zaštićenom dijelu letarke postavlja se gnijezdo , najčešće uzgajatelji koriste iste gnijezda kakva se koriste za kanarince boje.Uzgajatelji oko gnijezda najčešće stavljaju borove grane kako bi se ptice osjecale sigurnijima i kako bi ambijent bio sto prirodniji. Naravno ipak se mora voditi računa da je moguce motrenje gnijezda i prstenovanje mladih ptica kad dode vrijeme za to. Materijal koji se pticama nudi za oblaganje gnijezda je načešće kokosove vlati, konjska dlaka, vlati suhe trave, jutena vlakna i ostalo. Ako mužjak i ženka prihvate jedno drugo vrlo brzo kreću sa gradnjom gnijezda , i naposlijetku ženka snese jaja na kojima počinje ležati. Nakon otprilike 12 – 14 dana mladi ptići se vale iz gnijezda. Tada roditeljima treba davati što različitije poluzrelo sjemenje koje pronalazimo u prirodi (maslačak) , te je neophodno davati živu hranu (lutke crva brašnara), mravlje ličinke i ostalo. Uzgajivači isto tako daju roditeljima klijelo sjeme i komercijalnu jajčanu hranu, a isto tako i tvrdo kuhano jaje pomješano sa krušnim mrvicama ili naribanim petitt keksima. Mlade hrani iskljucivo ženka do starosti 5 – 6 dana , a nakon toga počinje ih hraniti i mužjak, tek tada ženka može nesto češće napustiti gnijezdo koje je do tada napuštala samo zbog obavljanja nužde i pića.

Prstenovanje mladih se najčešće izvodi 5 -6 dana nakon valjenja mladih iz jajeta, ali nije pravilo , ovisi o tome koliko kvalitetno roditelji hrane mlade i kakva je kvaliteta hrane.

slika

Nakon otprilike 14 dana mladi ptice napuštaju gnijezdo, i od tada za njih se brine i dohranjuje ih mužjak, dok se ženka priprema za dugo leglo od najčešće tri. Od iznimne je važnosti za ptice da tijekom stresnog razdobja roditeljsva imaju dostupnu raznoliku i zdravu hranu, sa puno zelene hrane (lisit maslačka, radića, blitve i ostalog), te svježeg voca ( jabuka,kruška...),kao i dodatke minerala u hranu i vodu.

Tijekom jeseni i zime ptice hranimo sjemenskom hranom pojačanom sjemenjem bogato uljima ( konoplja , suncokret, lan ). U proljeće ponovo reduciramo sjemenje bogato uljem , u protivnom je moguce da se ptice udebljaju sto nije preporučljivo.

slika
Muzjak, crvena maska prelazi preko ruba oka

slika
Zenka, crvena maska ne prelazi rub oka

Napomena:Mnogi uzgajivaci kanarinaca u svom jatu imaju jednog ili dva muzjaka stiglica - cesljugara koje koriste za parenje sa zenkama, kako bi dobili mjesanca bastarda, dobrog mjesanca pjevaca, koga karakterise izuzetno lijepa pjesma.
gardelin @ 23:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Češljugar
(Carduelis Carduelis)



DUŽINA: 14 cm.

U narodu poznat kao štiglec, štiglic, grdelin.
Obitava najčešće na otvorenom području i rubovima šuma, a također ga se često može susresti u parkovima i vrtovima. Mnoge primjerci tokom zime sele u južnije krajeve.Odrasle se ptice vrlo jednostavno mogu prepoznati po crvenoj masci, dokje ostatak glave crne i bijele boje. Krila su crna sa žutom prugom koja je posebno uočljiva tokom leta. Trbuh je bijeli. Mužjaka i ženku je na otvorenom nemoguće razlikovati. Mlade ptice imaju krila i rep poput odraslih ptica (crni i žuta pruga na krilima) dok je ostalo perje sivo-smeđe. Kod mladih ptica u toku mitarenja zadnje se mijenja perje na glavi, pa tako u jesen možemo susresti mlade primjerke koji izgledaju poput odraslih, samo sa svjetlo sivom glavom. češljugari su vrlo druželjubivi izvan sezone razmnožavanja i često ih se može vidjeti u manjim jatima. U prehrani su se specijalizirali za sjemenke i čičak. Zov je karakteristično oštar sa visokim tonovima.


Gnijezdo češljugara s jajima

gardelin @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 0

gardelin @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 0
gardelin @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

ČEŠLJUGAR




Češljugar je ptica pjevačica koja spada u red zeba i najvoljenija kućna ptica pjevica, kao zbog njenih prekrasnih boja, tako i zbog raznovrsnog pjevanja. U nekim područjima se još naziva i štiglić, ciganče, gardelac, grdelin i sl. Živi u svim krajevima zemlje i to ponajprije gdje ima ljudi, pa mu je samim tim lakše doći i do hrane u dugim zimskim danima.
Od svih vrsta zeba njegova je pojava lako uočljiva: prsa su mu svijetlosmeđe boje, dok su krila žuto crna sa bijelim pjegicama .Rep je također crn sa bijelim pjegicama , a glava mu je obrubljena jarko crvenim, bijelim i crnim krugovima.





Mužjak i ženka su gotovo uvijek zajedno i jako ih je teško razdvojiti. Često se događa da ukoliko ulovimo ženku, mužjak zna danima stajati na mjestu gdje je ulovljena čekajući svoju družicu. Ženke su čista suprotnost ukoliko se ulovi mužjak. Ne čeka ni sekunde već odmah odleti.

Češljugari svoja gnijezda prave u niskom drveću ili voćkama, a naprave ga od mahovine, korjenčića, lišajeva i sličnih materijala. Ženka u prosjeku iznese od 4 - 6 jaja, a mladi se izlegu nakon trinaest dana ležanja na jajima. Mladi češljugari su potpuno smeđe boje i da namaju žutog perja na krilima vrlo teško bi se ih moglo prepoznati.

U kavezu se strahovito brzo pripitome i započnu sa svojim pjevom. Čak se znalo događati da je češljugar propjevao istog dana kada je i ulovljen.
Najbolji primjerci za kavez su mladi, ali ulovljeni tokom jeseni, jer se najlakše pripitome ( mada ni sa starijima nema problema oko pripitomljavanja ) i kad odrastu pitomi su kao i kanarinci. Jedina onda razlika između njih da je češljugar puno nemirniji i živahniji od kanarinca.

Od hrane najradije jede sjemenke bogate uljima ( sjeme konoplje ), ali za duži život potrebno mu je davati mješanu hranu kao i za kanarinca. Pored raznog mješanog sjemena treba mu davati i voća, povrća i komadić žumanjka kuhanog jajeta. Sa žumanjkom ne treba pretjerivati dovoljno mu je dati dva - tri puta mjesečno i to male količine.

Češljugari su vrlo popularne ptice za parenje s kanarincima, jer je parenje vrlo lako, a tada se dobivaju krupni dugovječni pjevači lijepih boja nazvani bastardi.

 




gardelin @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 0
Češljugar (Carduelis carduelis)

Češljugar je ptica pijevica iz porodice zeba koja je vrlo popularna u udomačenom uzgoju. Odlikuje ju šarenilo boje perija grimizno crvene , kao i jarko žute koja je u kontrastu sa crnom i bijelom bojom perija.Lako ga je raspoznati zbog crvene maske na licu i žute pruge na krilima. Glava je obojena crnom , bijelom i grimizno crvenom.Žučkasti su mu leđa ,ramena i zatiljak, dok su mu obadvije strane prsiju kao i podvoljak svijetle crvenkasto-smeđe obojeni. Ramena i krilna pera su crno obojeni s bijelim biljegima poput štitova. Mlade ptice nisu po glavi tako koloritno obojene več su jednolično smeđesivo prošarane. Mužjak i ženka su jednako obojeni i nemaju spolnog diformizma. Razlikuju se samo po boji ramenog pregiba koji je u mužjaka tamnocrni i po liniji crvene boje maske lica koja kod mužjaka prelazi polovicu oka. Mužjaci imaju tamnocrne pernate malje u obliku dlačica u korijenu kljuna, dok su one kod ženki svijetlije.

Češljugari su dugački oko 12 do 13 cm, raspon krila im je oko 22 cm , a težina oko 16 gr.Pijev mu je umiljat i zvonak koji se sastoji od melodične kitice koja je različite dužine uglavnom sastavljene od zova did - lit - did -lit. Između toga fink i kratak cvrkut. Dok vabi pijesmom najjednostavnije se može opisati kao siglit,pikelnik. Dok leti javlja se zvonko did -lit. Dok upozoruje glasa se sa blagim mai, a ukoliko ga poplašimo s grubim rerere. Mlade ptice glasaju se cif - licici. Mužjak pijeva zvonko i uporno s brojnim inačicama te je kao takav oduvijek cijenjen kao ptica pijevačica u udomačenom uzgoju.Pijeva tokom cijele godine osim za vrijeme mitarenja i dok je loše vrijeme.

U prirodi se ova ptica hrani različitim sijemenjem kao što su čićak , češljuga isl , a u vrijeme razmnožavanja i odhrane mladih i velikim količinama raznoraznih insekata u svim stadijima razvoja. Kako se hrani večim količinama češljuge (po kojoj je dobio i ime) kljun mu je prilagođen upravo takvom vidu ishrane pa je srazmijerno dug ,prema špicu tanak i špičast što mu omogučuje vađenje sijemenki iz bodljikavih plodova češljuge i čićka.

Češljugari se gnijezde dva puta godišnje u periodu od V - IX mijeseca. Mijesto gnježđenja često izabere u vočnjacima,rijetkim lisnatim šumama ,u vrtu, kao i na drveću uz kuće i ulice. Gnijezdo pedantno izrađuje poglavito samo ženka , a mužjak joj samo tu i tamo pomogne,no rijetko. Gnijezdo je često visoko na granama izrađeno u rašljama drveta i tako pomno postavljeno da se teško može vidjeti odozdo i obično ga zamijetimo tek kada u jesen s drveta na kojem je gnijezdo opadne lišće. Gnijezdo je prava umijetnička tvorevina pomno izgrađena od debelih stijenki. Izvana je sastavljeno iz različitih travki i sitnih korijenčića ,vlati i perja , kao i od mahovine i lišajeva tako da je dobro kamuflirano i prosto se stapa s okolinom. Sav taj materijal ptica povezuje s nitima paukovih mreža. Unutrašnjost gnijezda meko je obloženo pahuljicama maslačkovog cvijeća i dlačicama sisavaca. No upravo zbog takve debele i meke stijenke gnijezda nažalost ponekad nesretno završe jer uslijed nevremena i oluje kapi kiše otežaju gnijezdo natapajuči ga vodom , a vijetar učini svoje i sruši gnijezdo. U tako napravljeno gnijezdo ženka snese tri do sedam jajeta , tanke ljuske koja je obojena plavkastom do plavkasto zelenkastom ili bijelkastom bojom s crvenosmeđim mrljama i tamnim točkama koje su na tupom kraju raspoređene u obliku vijenca. Poslije trinaest do četrnaest dana polegu se mladi koje oba roditelja najprije u prvim danima života hrane malim ličinkama različitih insekata i biljnim ušima , da bi kako mladi rastu prešli na ishranu raznog sijemenja i ostalih insekata.


gardelin @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 0
                                                        


             Češljugar  -  Carduelis carduelis

 

 English  Goldfinch      
Cesljugar
Cesljugar
 Deutsch  Stieglitz Distelfink
 Italiano Cardellino
 Espagnol Jilguero

 France Chardonneret élégant

 

 

 




 

 

 

Stručna klasifikcija :  Porodica :  FringillidaeZs (Zebe)j

                                        Rod          :  Carduelis  

                                         Vrsta       : C. carduelis

Hrvatski regionalni nazivi: Grdelac, grdelin, stiglic, stiglec.

     

   Češljugar, jedna od najraznobojnijih  ptica pjevica, ova ptica se nastanjuje širom Europe izuzevši daleki sjever Europe.U  vrijeme parenja i gniježđenja u proljece rijetko ih se primjećuje. Češljugar je izuzetno oprezna ptica, tj. majstor je prikrivanja, i jedino ga njegova melodična pjesma  povremeno otkriva. Gnijezdo, koje obicno gradi ženka je jednako tako vješto skriveno i kamuflirano, zbog toga grabežljivci samo u rijetkim slučajevima pronađu i unište mlade. Ženka gradi gnijezdo od raznog materijala koji pronalazi u prirodi kao sto su suhe vlati trave, male grančice, te smrekove ili borove iglice. U vrtovima česljugari najčešće grade gnijezdo na stablu jabuke ili trešnje, dok u parkovima najčešće na topolama i javoru. Ženka najčešće snese 5-6 jaja i leži na njima 9 – 14 dana, za sve to vrijeme mužjak joj hranu donosi u gnijezdo. Oba roditelja hrane mlade , i to različitim lisnim ušima u pocetku, a kasnije lako probavljivim sjemenom različitih biljaka koje pronalaze u prirodi. Nakon što mladi češljugari napuste gnijezdo i osamostale se, skupljaju se u velike mase i najčešće se zadržavaju u tom području tijekom cijele zime. Češljugari se najčešće zimi hrane raznim vrstama sjemenja čičaka i ostalog sjemenja, koje vjesto izvlače iz biljaka svojim kljunovima.

Obitavališta:  Većinom obitavaju u nizinskim područjima, ali npr.  Švicarskoj se gnijezde sve do 1000 m nadmorske visine, a pojavljuju se u kasno ljeto i jesen na alpskim livadama na visini čak do 2400 m.

 

 Češljugari su krhke i osjetljive, ali i prekrasno obojene ptice, sa poprilično izraženim kljunom i sa laganim plesnim letom. Kroz povijest ljudi su primjećivali njegov blistav i zanimljiv izgled, zlatno-žute crte koje se protežu uzduž crnih krila . Odrasle ptice imaju jedinstveno obojena područja na glavi u kontrastu crveno-bijelo-crna područja , žuto-smeđa leđa , izraženu bijelkastu pozadinu i crni rep sa bijelim elipsastim poljima na repnim perima.

 

Duljina: 11 – 14 cm

Težina: 11 – 17 g.

Raspon krila: 21 – 25 cm

Veličina jaja: 15,6 do 20,0 x 12,3 do 14,3 mm

 

 Uzgoj i briga:

 

Kao i mnoge druge zebe, češljugari su vrlo agresivni na ostale zebe tijekom vremena kada imaju mlade samo što je kod njih to jos više primjetno. Iz tog razloga mogi uzgajivači preporučuju držanje pojedinog para češljugara u letarci ili volijeri dimenzija 120x100x200 cm (dužina x širina x visina). Preporučljivo je da  letarka ili volijera bude do pola zaštićena kako bi price imale zaklon od vjetra i kiše, te  kako bi  preko ljeta ptice imale sjenu od sunca.

U zaštićenom dijelu letarke postavlja se gnijezdo , najčešće uzgajatelji koriste iste gnijezda kakva se koriste za kanarince boje.Uzgajatelji oko gnijezda najčešće stavljaju borove grane kako bi se ptice osjecale sigurnijima i kako bi ambijent bio sto prirodniji. Naravno ipak se mora voditi računa da je moguce motrenje gnijezda i prstenovanje mladih ptica kad dode vrijeme za to. Materijal koji se pticama nudi za oblaganje gnijezda je načešće kokosove vlati, konjska dlaka, vlati suhe trave, jutena vlakna i ostalo. Ako  mužjak i ženka prihvate jedno drugo vrlo brzo kreću sa gradnjom gnijezda , i naposlijetku ženka snese jaja na kojima počinje ležati. Nakon otprilike 12 – 14 dana mladi ptići se vale iz gnijezda. Tada roditeljima treba davati što različitije poluzrelo sjemenje koje pronalazimo u prirodi (maslačak) , te je neophodno davati živu hranu (lutke crva brašnara), mravlje ličinke i ostalo. Uzgajivači isto tako daju roditeljima klijelo sjeme i komercijalnu jajčanu hranu, a isto tako i tvrdo kuhano jaje pomješano sa krušnim mrvicama ili naribanim petitt keksima. Mlade hrani iskljucivo ženka do starosti 5 – 6 dana , a nakon toga počinje ih hraniti i mužjak, tek tada ženka može nesto češće napustiti gnijezdo koje je  do tada napuštala samo zbog obavljanja nužde i pića.

Prstenovanje mladih se najčešće izvodi 5 -6 dana nakon valjenja mladih iz jajeta, ali nije pravilo , ovisi o tome koliko kvalitetno roditelji hrane mlade i kakva je kvaliteta hrane.

Nakon otprilike 14 dana mladi ptice napuštaju gnijezdo, i od tada za njih se brine i dohranjuje ih mužjak, dok se ženka priprema za dugo leglo  od najčešće tri. Od iznimne je važnosti za ptice da tijekom stresnog razdobja roditeljsva imaju dostupnu raznoliku i zdravu hranu, sa puno zelene hrane (lisit maslačka, radića, blitve i ostalog),  te svježeg voca ( jabuka,kruška...),kao i dodatke minerala u hranu i vodu.

Tijekom jeseni i zime  ptice hranimo sjemenskom hranom pojačanom sjemenjem bogato uljima ( konoplja , suncokret, lan ). U proljeće ponovo reduciramo sjemenje bogato uljem , u protivnom je moguce da se ptice udebljaju sto nije preporučljivo.

 


 Mužjak česljugara  Ženka česljugara
 Crvena maska prelazi preko ruba oka 

  Crvena maska ne prelazi preko ruba oka
   
  
Ramena mužjaka su crne boje  Ramena ženke su smeđkaste boje

 

 

 

Podvrste češljugara:

 

Carduelis carduelis grupa:

 

C.c. carduelis – Većina Europe i Skandinavije, Od Danske, istočne Nizozemske i Belgije, centralne Franuske pa sve do Urala, južno do Italije, sjeverni dijelovi  ex Jugoslavije, sjevero-zapadna Rumunjska, sjeverna Ukrajina, europski dio Rusije.

C.c. britannica – Britanski otoci , sjever i sjeverozapad Francuske, i priobalje Belgije i Nizozemske.

C.c. balcanica – Centralnii i priobalni dijelovi ex Jugoslavije, jug Rumunjske pa do Krete i europski dio Turske.

C.c. tschussi    – Korzika, Sardinija, Sicilija.

C.c parva         – Jug Francuske,Pirinejski poluotok, Balearski otoci, Azori, Madeirski i Kanarski otoci i sjeverna Afrika, od Maroka do priobalnog dijela Libije.

C.c. niedecki    – Istočni Sporadski otoci, Rodos,Karpatski otoci, Mala Azija, sjever Iraka, te od sjevera od juga regije Kavkaza,Cipar i Egipat.

C.c. brevirostris – Sjever Irana, Azerbejđan i istočna Turska.

C.c. major          -  Zapadni i središnji Sibir, sjeverni Kazakstan. Zimi jugoistočni dijelovi europske Rusije i Transkaspijska oblast.

C.c loudoni        - Južni Kavkaz i Iran.

 

Carduelis caniceps grupa:

 

C.c. caniceps  - Južno-centralna Azija, Zapad Pakistana sjeverno do Himalaje, istočno do centralnog Nepala.

C. c.  paropanisi – Sjevero-istočni Iran i sjever Afganistana istočno kroz Turkmenistan, Uzbekistan, gorje Tien Shan , jugo-istočni Kazakstan.

C. c. subulata  -  Južno-centralni Sibir, od centralnog i južnog dijela Altai gorja kroz zapadnu Mongoliju sve do Bajkalskog jezera.

 

 Rasprostranjenost češljugara:

  Prisutnost cijele godine 
 Ljetni rasplodni period  
 Zimsko obitavalište  
 Prolazna obitavališta  

gardelin @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 0








Mužjak


Ženka







gardelin @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, srpanj 11, 2009

Češljugar/stiglic

 

Češljugar, jedna od najraznobojnijih ptica pjevica, ova ptica se nastanjuje širom Europe izuzevši daleki sjever Europe.U vrijeme parenja i gniježđenja u proljece rijetko ih se primjećuje. Češljugar je izuzetno oprezna ptica, tj. majstor je prikrivanja, i jedino ga njegova melodična pjesma povremeno otkriva. Gnijezdo, koje obicno gradi ženka je jednako tako vješto skriveno i kamuflirano, zbog toga grabežljivci samo u rijetkim slučajevima pronađu i unište mlade. Ženka gradi gnijezdo od raznog materijala koji pronalazi u prirodi kao sto su suhe vlati trave, male grančice, te smrekove ili borove iglice. U vrtovima česljugari najčešće grade gnijezdo na stablu jabuke ili trešnje, dok u parkovima najčešće na topolama i javoru. Ženka najčešće snese 5-6 jaja i leži na njima 9 – 14 dana, za sve to vrijeme mužjak joj hranu donosi u gnijezdo. Oba roditelja hrane mlade , i to različitim lisnim ušima u pocetku, a kasnije lako probavljivim sjemenom različitih biljaka koje pronalaze u prirodi. Nakon što mladi češljugari napuste gnijezdo i osamostale se, skupljaju se u velike mase i najčešće se zadržavaju u tom području tijekom cijele zime. Češljugari se najčešće zimi hrane raznim vrstama sjemenja čičaka i ostalog sjemenja, koje vjesto izvlače iz biljaka svojim kljunovima.

Obitavališta: Većinom obitavaju u nizinskim područjima, ali npr. Švicarskoj se gnijezde sve do 1000 m nadmorske visine, a pojavljuju se u kasno ljeto i jesen na alpskim livadama na visini čak do 2400 m.

Češljugari su krhke i osjetljive, ali i prekrasno obojene ptice, sa poprilično izraženim kljunom i sa laganim plesnim letom. Kroz povijest ljudi su primjećivali njegov blistav i zanimljiv izgled, zlatno-žute crte koje se protežu uzduž crnih krila . Odrasle ptice imaju jedinstveno obojena područja na glavi u kontrastu crveno-bijelo-crna područja , žuto-smeđa leđa , izraženu bijelkastu pozadinu i crni rep sa bijelim elipsastim poljima na repnim perima.

Duljina: 11 – 14 cm

Težina: 11 – 17 g.

Raspon krila: 21 – 25 cm

Veličina jaja: 15,6 do 20,0 x 12,3 do 14,3 mm

Uzgoj i briga:
Kao i mnoge druge zebe, češljugari su vrlo agresivni na ostale zebe tijekom vremena kada imaju mlade samo što je kod njih to jos više primjetno. Iz tog razloga mogi uzgajivači preporučuju držanje pojedinog para češljugara u letarci ili volijeri dimenzija 120x100x200 cm (dužina x širina x visina). Preporučljivo je da letarka ili volijera bude do pola zaštićena kako bi price imale zaklon od vjetra i kiše, te kako bi preko ljeta ptice imale sjenu od sunca.

U zaštićenom dijelu letarke postavlja se gnijezdo , najčešće uzgajatelji koriste iste gnijezda kakva se koriste za kanarince boje.Uzgajatelji oko gnijezda najčešće stavljaju borove grane kako bi se ptice osjecale sigurnijima i kako bi ambijent bio sto prirodniji. Naravno ipak se mora voditi računa da je moguce motrenje gnijezda i prstenovanje mladih ptica kad dode vrijeme za to. Materijal koji se pticama nudi za oblaganje gnijezda je načešće kokosove vlati, konjska dlaka, vlati suhe trave, jutena vlakna i ostalo. Ako mužjak i ženka prihvate jedno drugo vrlo brzo kreću sa gradnjom gnijezda , i naposlijetku ženka snese jaja na kojima počinje ležati. Nakon otprilike 12 – 14 dana mladi ptići se vale iz gnijezda. Tada roditeljima treba davati što različitije poluzrelo sjemenje koje pronalazimo u prirodi (maslačak) , te je neophodno davati živu hranu (lutke crva brašnara), mravlje ličinke i ostalo. Uzgajivači isto tako daju roditeljima klijelo sjeme i komercijalnu jajčanu hranu, a isto tako i tvrdo kuhano jaje pomješano sa krušnim mrvicama ili naribanim petitt keksima. Mlade hrani iskljucivo ženka do starosti 5 – 6 dana , a nakon toga počinje ih hraniti i mužjak, tek tada ženka može nesto češće napustiti gnijezdo koje je do tada napuštala samo zbog obavljanja nužde i pića.

Prstenovanje mladih se najčešće izvodi 5 -6 dana nakon valjenja mladih iz jajeta, ali nije pravilo , ovisi o tome koliko kvalitetno roditelji hrane mlade i kakva je kvaliteta hrane.

Nakon otprilike 14 dana mladi ptice napuštaju gnijezdo, i od tada za njih se brine i dohranjuje ih mužjak, dok se ženka priprema za dugo leglo od najčešće tri. Od iznimne je važnosti za ptice da tijekom stresnog razdobja roditeljsva imaju dostupnu raznoliku i zdravu hranu, sa puno zelene hrane (lisit maslačka, radića, blitve i ostalog), te svježeg voca ( jabuka,kruška...),kao i dodatke minerala u hranu i vodu.

Tijekom jeseni i zime ptice hranimo sjemenskom hranom pojačanom sjemenjem bogato uljima ( konoplja , suncokret, lan ). U proljeće ponovo reduciramo sjemenje bogato uljem , u protivnom je moguce da se ptice udebljaju sto nije preporučljivo.


Mužjak česljugara Crvena maska prelazi preko ruba oka


Ženka česljugara Crvena maska ne prelazi preko ruba oka


Ramena mužjaka su crne boje

Ramena ženke su smeđkaste boje

Podvrste češljugara:

Carduelis carduelis grupa:

C.c. carduelis – Većina Europe i Skandinavije, Od Danske, istočne Nizozemske i Belgije, centralne Franuske pa sve do Urala, južno do Italije, sjeverni dijelovi ex Jugoslavije, sjevero-zapadna Rumunjska, sjeverna Ukrajina, europski dio Rusije.

C.c. britannica – Britanski otoci , sjever i sjeverozapad Francuske, i priobalje Belgije i Nizozemske.

C.c. balcanica – Centralnii i priobalni dijelovi ex Jugoslavije, jug Rumunjske pa do Krete i europski dio Turske.

C.c. tschussi – Korzika, Sardinija, Sicilija.

C.c parva – Jug Francuske,Pirinejski poluotok, Balearski otoci, Azori, Madeirski i Kanarski otoci i sjeverna Afrika, od Maroka do priobalnog dijela Libije.

C.c. niedecki – Istočni Sporadski otoci, Rodos,Karpatski otoci, Mala Azija, sjever Iraka, te od sjevera od juga regije Kavkaza,Cipar i Egipat.

C.c. brevirostris – Sjever Irana, Azerbejđan i istočna Turska.

C.c. major - Zapadni i središnji Sibir, sjeverni Kazakstan. Zimi jugoistočni dijelovi europske Rusije i Transkaspijska oblast.

C.c loudoni - Južni Kavkaz i Iran.

Carduelis caniceps grupa:

C.c. caniceps - Južno-centralna Azija, Zapad Pakistana sjeverno do Himalaje, istočno do centralnog Nepala.

C. c. paropanisi – Sjevero-istočni Iran i sjever Afganistana istočno kroz Turkmenistan, Uzbekistan, gorje Tien Shan , jugo-istočni Kazakstan.

C. c. subulata - Južno-centralni Sibir, od centralnog i južnog dijela Altai gorja kroz zapadnu Mongoliju sve do Bajkalskog jezera.
gardelin @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 0

PREVENTIVA I LIJEČENJE



 



Ivan Žitnik



 



Preventiva:



 



Kao preventivu u odžavanju zdravlja ptica koristimo ESB3-30% koji se prema uputstvu daje 1g na 1 litru vode. Dobro ga je otopiti u čaši mlake vode (nikako tople ili vruće!). U tu svrhu daje se pet dana i to u slijedećim razdobljima:



1.      prije sezone parenja,



2.      u osamostaljivanju, tj. odvajanju mladunaca od roditelja,



3.      neposredno prije promjene perja,



4.      poslije izložbi.



 



Neki uzgajatelji kao preventivu daju veću dozu preparata: 1,2 g na 1 litru vode. Drugi pak daju ovaj preparat svaki mjesec dana tijekom cijele godine. Ova učestalost preventivnog djelovanja osobito je prisutna kod nekih uzgajatelja sibirskih češljugara (Carduelis carduelis major) jer su oni poznati po osjetljivosti na crijevne bakterije. Takav pristup preventivno djelovanju jest dvojben. Svaki lijek pa tako i ESB3-30% uz pozitivno djelovanje ima i negativa učinak. Osim na štetne bakterije u probavno traktu djeluje negativno na korisnu crijevnu floru koja ima značajan učinak na stvaranje imuniteta. To znači da umanjujemo imunitet i dolazimo u situaciju da više ne možemo uzgajati ptice bez sve češće uporabe medikamenata. To je taj začarani krug koji postaje uopće prisutan u uzgoju.



 



Poslije uporabe lijeka obavezno treba naći načina da oporavimo crijevnu floru koja je svakako oštećena. U tu svrhu koristimo preparate kao što je Bio-Digest i Probi-Zyme ili pak probiotike za ljudsku uporabu.



 



Ne može se negirati da i oni uzgajatelji koji koriste veće doze ESB3-30% također imaju uspjeha u uzgoju češljugara, samo je pitanje koliko su njihove ptice sposobne za daljnju reprodukciju.



 



Liječenje:



 



Liječenje ptica je najbolje provoditi nakon analize stolice, brisa grla i kloake oboljele ptice što se vrlo uspješno provodi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, Zavodu za bolesti peradi. Točna dijagnoza je garancija uspjeha kojem svakako bitno pridonosi opažanje bolesti na vrijeme i rani početak liječenja. Nažalost znamo da se ovaj prije opisani postupak u praksi ne provodi često već ptice liječimo nasumce.



 



Ako liječimo pomoću ESB3-30%, propisana doza je 1,2 g na 1 litru vode tijekom 7 dana. Često se koriste veće doze od propisane o čemu opet možemo raspravljati. Poslije svakog tretmana ESB3-30% svakako treba dati neki multivitaminski preparat. Vitamini djeluju pozitivno na oporavak oštećene crijevne flore uz već prije navedene preparate.



 



Važno je naglasiti kako preventivno možemo djelovati održavanjem čistoće pribora, kaveza i prostora u kojem borave ptice. Stoga na kraju naročito ističem onu poznatu: 'Čistoće je pola zdravlja!'.



 



Napomena:     Umjesto ESB3-30% ista firma (NOVARTIS, Basel, Švicarska) sada proizvodi preparat 'COSUMIX+120'



(aktivne tvari: 



- Sulfaclorpyridazin - Na



- Trimethoprim)



                                                                                                                                             



 



Zaključak:



 



Za kraj možemo zaključiti kako do uspjeha u uzgoju nije jednostavno doći. Potrebne su kvalitetne ptice, vrijedne uzgojne životinje koje moraju biti tijekom cijele godine održavane u top-kondiciji. Samo takve ptice mogu dati dobre, kvalitetne i vitalne mladunce. Da bi se to postiglo potrebno je znanje, iskustvo, kvalitetna hrana, entuzijazam, malo sreće i puno ljubavi i truda.



 



Uzgoj u letarci dopušta zanimljiv uvid u ponašanje i život ove ptičje vrste. Češljugar je drag i nadasve lijep ljubimac, koji još k tome raspolaže ugodnim, živahnim i vedrim pjevom.

gardelin @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 0
Štigliće sam zavolio još kao malo dijete i ta ljubav traje sve do danas.
Kao devetogodišnjak sam jedne prilike s ocem bio u posjeti kod jednog njegovog prijatelja koji ima kuću na selu. Igrajući se oko kuće sam primjetio veliku volijeru (kavez) sa nekoliko ptičica koje su pjevale tako lijepo da ne znam ni sam koliko sam vremena proveo slušajući tu pjesmu dok me otac nije zovnuo da krenemo. Mom oduševljenju nije bilo kraja kad sam za nekoliko dana od tog čovjeka dobio kavez sa preljepim štiglićem. Od tada sam veliki ljubitelj i odgajivač tih divnih stvorenja. Štiglić je najljepša ptica na svijetu sa pjesmom punom preljepih i skladnih motiva u kojima se prepoznaju glasovi i strofe mnogih ptica pjevica.



Štiglić je ptica pjevačica koja spada u red zeba i najvoljenija je kućna ptica pjevica, kako zbog njenih prekrasnih boja, tako i zbog raznovrsnog pjevanja. U nekim područjima se još naziva i češljugar, ciganče, gardelac, grdelin, gardelin i sl. Živi u svim krajevima zemlje i to ponajprije gdje ima ljudi, pa mu je samim tim lakše doći i do hrane u dugim zimskim danima.
Od svih vrsta zeba njegova je pojava lako uočljiva: prsa su mu svijetlosmeđe boje, dok su krila žuto crna sa bijelim pjegicama .Rep je također crn sa bijelim pjegicama , a glava mu je obrubljena jarko crvenim, bijelim i crnim krugovima.



Mužjak i ženka su gotovo uvijek zajedno i jako ih je teško razdvojiti. Često se događa da ukoliko ulovimo ženku, mužjak zna danima stajati na mjestu gdje je ulovljena čekajući svoju družicu. Ženke su čista suprotnost, ukoliko se ulovi mužjak ona ne čeka ni sekunde već odmah odleti.



Štiglići svoja gnijezda prave u niskom drveću ili voćkama, a naprave ga od mahovine, korjenčića, lišajeva i sličnih materijala. Ženka u prosjeku iznese od 4 - 6 jaja, a mladi se izlegu nakon trinaest dana ležanja na jajima. Mladi štiglići su potpuno smeđe boje i da namaju žutog perja na krilima vrlo teško bi se ih moglo prepoznati.



U kavezu se strahovito brzo pripitome i započnu sa svojim pjevom. Čak se znalo događati da je štiglić propjevao istog dana kada je i ulovljen.
Najbolji primjerci za kavez su mladi, ali ulovljeni tokom jeseni, jer se najlakše pripitome ( mada ni sa starijima nema problema oko pripitomljavanja ) i kad odrastu pitomi su kao i kanarinci. Jedina razlika između njih da je štiglić puno nemirniji i živahniji od kanarinca.



Od hrane najradije jedu sjemenke bogate uljima ( sjeme konoplje ), ali za duži život potrebno mu je davati mješanu hranu kao i za kanarinca. Pored raznog mješanog sjemena treba mu davati i voća, povrća i komadić žumanjka kuhanog jajeta. Sa žumanjkom ne treba pretjerivati dovoljno mu je dati dva - tri puta mjesečno i to male količine.



Štiglići su vrlo popularne ptice za parenje s kanarincima, jer je parenje vrlo lako, a tada se dobivaju krupni dugovječni pjevači lijepih boja nazvani bastardi.

 
gardelin @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 0

ČEŠLJUGAR - TEMA S VARIJACIJAMA



 



Paul Pütz



 



U ovom članku g. Pütz opisuje posjet poznatom uzgajatelju u Njemačkoj g. Robertu Benderu iz Limburga. O njemu kaže slijedeće: Uzgojni prijatelj Robert Bender je već godinama poznat u krugovima uzgajatelja ptica. Poznat je po uspjesima na izložbama, a naročito kao veliki zaljubljenik u češljugare.



 



Njegovi su češljugari smješteni u velike letarke. Natkrivene su, kako kaže sam g. Bender, samo zato kako bi njemu za nevremena bio olakšan pristup do ptica. Dakle, ovi su češljugari držani tako reći u slobodnoj prirodi. Ptice pjevaju glasno i za vrijeme snimanja za časopis. Sve su ptice, također i mutacije, robusne i očito se dobro osjećaju u takvim uvjetima. Za prečke koristi prirodne grane različite tvrdoće. Na betonskom podu (kako ne bi mogli ulaziti glodavci), nalazi se pijesak. Uz to na raspolaganju je grit kojeg ptice mogu uzimati po želji.



 



Kao zdrav temelj uspješnog uzgoja češljugara g. Bender navodi kako je naročito važno svaku pojedinu pticu svakodnevno dobro promotriti. Dakle ne baciti samo kratak pogled na njih već svaku pticu pažljivo promotriti. Tako ćemo se osvjedočiti da se sve ptice u redu.



 



Od 35 pari češljugara u uzgoju 1997 godine dobio je ukupno 225 mladih ptica. Uspjehu svakako bitno pridonosi i omogućavanje samostalnog odabira partnera u zajedničkoj zimskoj letarci. Harmonija uzgojnih parova je od velike važnosti za uspješan uzgoj. Kao materijal za gradnju gnijezda koristi vatu, šarpiju, kokosova vlakna. Za zaštitu od pogleda oko  gnijezda stavlja grančice umjetnog božićnog drvca koje koristi samo jednu sezonu.



 



Sjemenska hrana: svjetla perila, niger, sjeme strička (Distelsamen, lat. Cirsium spp.). Konoplju daje samo u vrijeme promjene perja u zasebnim posudicama. Daje vitaminski preparat Nekton - Tonik K u malim posudicama kako bi ih ptice mogle uzimati po želji. Uvijek stavlja samo malo tog preparata. U knjizi o uzgoju češljugara talijanskog autora Giorgia Bassegia ovaj se preparat također spominje.



 



Uzgojna hrana: Kao uzgojnu hranu ovaj uzgajatelj koristi 50% gotove jajne smjese + 50% tvrdo kuhanih kokošjih jaja, u što primješa malo naribane mrkve. Sve to zajedno izmiješano daje vlažno - rahlu smjesu. U tu hranu često pridodaje sitno narezanog lista maslačka. Naravno da posebno daje i glavice maslačka odrezanih vrhova. Dnevno - tako dugo dok nema mraza - stavlja komad mrkve među žice koju ptice, kada nauče, rado kljucaju. Sjemene stapke noćurka su također prisutne u letarkama, da bi ptice uz hranu imale i zanimaciju.



 



G. Pützu je naročito zapeo za oko bijeli češljugar sa žutim oznakama na krilima i s malo zlatnog perja na glavi. Ima crne oči, dakle nije albino. Kako je dobiven? Prije deset godina u Italiji se parilo šarene češljugare upravo s ciljem dobivanja bijele ptice ili barem takove koja bi imala što manje šarenila. Već na svjetskoj izložbi u Münchenu 1972. godine prvi put je izložen gotovo bijeli češljugar. Sparivanjem bijelog s uobičajeno obojanim dobivaju se šarene ptice. Prva i najčešća bjelina koja se javlja iz takvog parenja je bijelo grlo, bijela pera u krilima i repu. Javljaju se i svijetli nokti. Nakon toga parimo šarene ptice međusobno i tako do pojave bijelog češljugara. Naravno da taj dugotrajan postupak više nije potreban jer ćemo pariti bijele češljugare međusobno.



 



G. Pütz dalje navodi kako je kod g. Bendera prvi put vidio žutog češljugara. Taj češljugar ima inače bijele partije na prsima obojene žuto. Smeđa boja prsiju protkana je žutom bojom i zato je znatno intenzivnija i tamnija. Leđa dobivaju zelenkasti preljev. Radi se o dominantnom nasljednom svojstvu.



 



Perla češljugari (perla - biser) imaju veliko perje 'isperlano' (bisernasto). To se svojstvo pojavilo na jednoj sivokriloj ptici. Noge i nokti su svijetli. Sparivanje takvog češljugara s normalom dobivaju se potomci normalno obojeni, jedino je paperje svjetlo sivo. Dakle, svojstvo je recesivno. Njihovim međusobnim sparivanjem dobit ćemo oi 'perla' češljugare.



 



Razliku između pastelnog češljugara i dvostruko pastelnog češljugara g. Bender ovako objašnjava. Npr. ahat pastel ima leđa žućkasto siva do srebrno siva, a krila su nešto svijetlija nego kod uobičajeno obojanih ptica. A kod duplog pastela veliko krilno i repno perje je jako svijetlo.



 



Osim već navednih g. Bender posjeduje i smeđu mutaciju češljugara. Uskoro se očekuju nove mutacije, stoga je neophodna edukacija sudaca o ovoj materiji. (To je bila 1998. godina. Danas, 2007. godine postoje i slijedeće mutacije češljugra: satenska, eumska, izabelna i opalna. - op. prev.)



 



Der Vogelfreund, veljača 1998.

gardelin @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 0

OSOBITOSTI ČEŠLJUGARA



 



Klaus Speicher



 



Svoju popularnost među njemačkim uzgajateljima između ostalog češljugar zahvaljuje i bojama crno-crveno-žutoj koje su ujedno i boje Njemačke zastave. Njegovo latinsko ime Carduelis carduelis daje cijeloj podvrsti zebovki ime Carduelinae.



 



Češljugar je ornitolozima zanimljiv i jedinstven jer je on moderna vrsta, točnije rečeno evolucijski predstavlja mlađu vrstu ptica. Među svim domaćim 'šumskim pticama' (divljim pticama) je najšarenija. Blista u mnogim bojama. Samo kod njega - i to jedinstveno - su oznake strogo ograničene i crvena lipokromska maska je jasno ocrtana kao i žute lipokromske oznake na krilima. Donja strana tijela je rasvijetljena. Carduelis carduelis major ima još izraženija ova obilježja.



 



Češljugar kao uostalom i mnoge zebovke u prvim danima života svojih mladunaca gutaju njihovu stolicu. To je svakako nešto više od higijene gnijezda. Poznati biolog sa Sveučilišta U Achenu E Glück je pažljivo istražio ovu pojavu. Stolica mladunaca je obavijena otpornom sluzi zbog čega bi je roditelji mogli naposlijetku odnijeti daleko od gnijezda. Ali zašto to ne čine u najranijoj mladosti svojih potomaka? Stolica mladih čučavaca jest prehrambeno previše vrijedna da bi je roditelji samo tako razbacivali. U prvim danima nakon izlijeganja probavni trakt još nije dovoljno učinkovit. Zbog toga stolica mladunaca sadrži još puno hranjivih tvari koje mogu biti ponovo iskorištene. Na ovu činjenicu ukazuje ahenski biolog nakon temeljitog istraživanja.



 



Kada se izvale mladi češljugari ženka još nekoliko dana ostaje sjediti na gnijezdu kako bi grijala mladunce dok malo ne ojačaju. Za to će vrijeme mužjak hraniti ženku. Dvadeset do četrdeset puta dnevno on hrani ženku i iz volje joj daje sjeme maslačka, strička, različka i drugih korova koje pobire na livadama u okolici. Ženka tako dobivenu hranu dijeli mladuncima u manjim porcijama. Istražujući tu pojavu istaknuti biolog brao je biljke u mliječnoj zriobi i njima hranio češljugare u ispitnoj skupini. Odraslim pticama ova je hrana lako probavljiva i oni koriste 91% energije sadržane u sjemenkama. U njihovoj stolici stoga ostaje samo još malo hranjivih tvari tj. oko 16 kJ po gramu suhe tvari. Naprotiv stolica mladih češljugara u prva četiri dana starosti sadrži više od trideset ponekad čak i više od pedeset kJ po gramu. Skoro svu ovu stolicu, još bogatu hranjivim tvarima, roditelji će marljivo progutati. Takvom reciklažom mladunci će naročito dobro probaviti neiskorištene tvari. (Ovdje to nije navedeno ali ja smatram da postoji još jedan razlog zašto je potrebna opisana reciklaža. Vraćanjem stolice u probavni trakt mladunaca obogaćuje se crijevna flora koja pak pospješuje probavu - op. prev.).



 



Tjedan dana kasnije mladunci probavljaju hranu skoro jednako djelotvorno kao i njihovi roditelji. Revnost kojom roditelji gutaju stolicu mladunaca prestaje odjednom. Mladunci sada odlažu stolicu na rub gnijezda. Ovo saznaje temeljeno na dokazima potvrđeno eksperimentom očigledno, uz sve navedeno, još k tome optimalno štedi rad roditelja.



 



Der Vogelfreund, svibanj 1999.

gardelin @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 0

U POSJETI JEDNOM UZGAJATELJU CARDUELIDA



 



Paul Pütz



 



U ovom članku g. Paul Pütz opisuje iskustva g. Jürgena Junga kojeg je posjetio u njegovu domu u Hadamaru kraj Limburga. G. Jung je poznati uzgajatelj češljugara i drugih carduelida (zebovki) u Njemačkoj. On je i predsjednik 'Cardueliden Klub Westerwald 1989'.



 



Taj gospodin navodi kako je uzgoj naših ptica vrlo skup i to zbog skupe sjemenske hrane. Stoga trebamo obratiti naročito pozornost na kvalitetu iste prilikom kupnje. Sjemensku mješanicu daje prema svom nahođenju i iskustvu kako bi ove bile što bolje prilagođene pojedinoj vrsti ptica. Sjemensku mješanicu za šumske ptice ovaj uzgajatelj ne koristi. Umjesto nje daje sjeme šumskog drveća ili njihove pojedine komponente. Prije kupnje svako će sjeme dobro promotriti i pažljivo odabrati. Prečesto ptice ostavljaju sjemenje a da ne bismo barem po izgledu pokušali utvrditi kvalitetu. Dobru, zdravu, kvalitetnu hranu ptice pojedu do zadnje sjemenke. G. Jung hrani svoje ptice i klijavom hranom koju isto tako dopunjuje i prilagođava pojedinoj vrsti ptica. Iako je ptice rado jedu on je daje samo u malim količinama.



 



Sva literatura i iskustva govore da češljugari u uzgoju imaju naročitu potrebu za glavicama maslačka, tj. sjemenjem maslačka u mliječnoj zriobi. Ali ovog nema uvijek u prirodi kada je to nama, našim češljugarima potrebno, tj. kada se legu mladi ptići. Stoga, u intenzivnom uzgoju uvijek moramo imati zalihu ove hrane. Škarama ćemo sa glavica odstraniti vrh, složiti porcije za dnevnu potrebu i zamrznuti u ledenicu. Nakon vađenja zamrznutih glavica maslačka iz ledenice one potamne, gotovo pocrne. To ne mora biti tako. Porciju glavica treba izvaditi iz ledenice 24 sata prije korištenja i staviti u hladnjak. Tu će se postupno odmrzavati i polako gubiti vlagu. Sat prije davanja pticama izvadimo ih na sobnu temperaturu. Boja se neće bitno promijeniti, a sjemenke u glavicama će biti savršene.Ptice će ih rado jesti i njima dobro i obilno hraniti mladunce. U proljeće kada je maslačak sveprisutan trebamo skrbiti ne samo o tekućoj uzgojnoj godini, već i o sveopćoj opskrbi ovom nezamjenjivom biljkom u uzgoju češljugara. To je pravo vrijeme da se stvori zaliha i pospremi u ledenicu.



 



U nepovoljnim godinama kada maslačka nema dovoljno, a nisu stvorene zalihe, uzgajatelji su prisiljeni odlaziti na veće udaljenosti kako bi pribavili dovoljne količine. G. Jung u uzgoju hrani svoje ptice tri puta dnevno. Zelenje koje brzo vene (npr. mišjakinja) je vrlo opasno i treba ga brzo zamijeniti svježim biljkama.



 



U uzgojnom pticama je potrebna i hrana životinjskog podrijetla. Ovaj uzgajatelj ih daje u obliku lutke crva brašnara i lisnih ušiju. Većim pticama; velika rujnica (Pinicola enucleator), kavkaska rujnica (Carpodacus rubicilla) daje i skakavce. Skakavce stavlja u letarku u staklenom terariju (naravno bez vode i sa zemljom na dnu), kako ovi ne bi mogli pobjeći. Njegove ptice to već zanju, odmah ulijeću u terarij, brzo ih hvataju i pohlepno jedu.



 



Od crva brašnara prvenstveno koristi lutke dok su u mekoj ovojnici jer tvrde hitinske ovojnice često dovode do probavnih smetnji ptica. Hranom vitaminizira crve brašnare dakle i njihove lutke, kako bi preko njih ptice dobile vitamine. Kao naročitu poslasticu pticama daje zelene lisne uši. Ukazuje na činjenicu da se zelene lisne uši češće javljaju kao plavo-sivi soj. Najčešće ih pronalazi na lišću i stabljikama repice. Puno lakše pronalazimo crne lisne uši, ali ptice ih ne vole.



 



G. Jung pticama daje znatne količine raznovrsnog poluzrelog sjemenja koje ubire u prirodi. Za davanje ovog bilja koristi mali stolić na kojemu je ploča izbušena raznim dimenzijama svrdla za drvo. Tako nastanu rupe različitih promjera u koje uvlači stručak biljke. Biljke su tako u uspravnom položaju i lako dostupne pticama sa svih strana. Od poluzrelog sjemenja češljugarima daje različak (Centaurea cyanus), Flockenblumen (Centaurea jacea), Mariendistel (vrsta uvoznog strička) kojeg on očito sije na svom posjedu. Ova biljka ima vrlo oštre bodlje koje odstranjuje škarama, kako se ptice ne bi ozlijedile. Naravno da je i prije spomenuti maslačak u velikim količinama.



 



Od mineralne hrane daje sipinu kost, minerale za golubove (tzv. golublji kolač), pijesak i mljevene ljuske kuhanih kokošjih jaja. Ljuske kokošjih jaja imaju prednost, naročito za češljugare, ispred ostalih mineralnih preparata. Još daje šumsku zemlju, a najbolje je iz bukove šume. Na dno letarki stavlja pijesak, kojeg zimi zamijeni sa hygro paletama koje dobro upijaju vlagu. A na početku uzgojnog perioda na dno stavlja šumsku zemlju.



 



Kanarienfreund, studeni 1991.

gardelin @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 0

ČEŠLJUGAR - DRŽANJE I UZGOJ



 



Jürgen Marek



 



Gospodin Jürgen Marek češljugare uzgaja više od 10 godina. On u svom tekstu ne razdvaja podvrste češljugara (npr. Carduelis Carduelis Major od drugih podvrsta), jer je to za uzgoj i njegu ovih ptica nebitno, budući da su njihova prehrana i uzgoj u pokušaju domestificiranja identični. Drži ih na lođi u letarkama širine 0,65 m, dubine 1,25m i visine 2,30m. Lođa je otvorena cijele godine. Iz njegovog teksta izdvojio sam one dijelove koji će našim uzgajateljima biti od koristi.



 



Češljugari su poznati, kao i mnoge nedomestificirane ptice da oni sami odabiru partnere. Stoga im treba osigurati makar i minimalnu mogućnost samoizbora. Jednoj ženki u letarki pridružujemo najmanje dva mužjaka ili pak jednom mužjaku najmanje dvije ženke. Ako to učinimo početkom zime već u veljači primjećujemo prve znakove simpatija koje se izražavaju u traženju kontakta kljunovima. Početkom proljeća primjećujemo, karakteristično za češljugare, horizontalno zakretanje tijelom (lijevo-desno) s istovremenim spuštanjem krila i širenjem repa. Usklađivanje u fazi uparivanja (samostalnog izbora partnera) , počinje onda kada partner sjedi nasuprot u istovjetnoj poziciji i usklađenih pokreta. Zatim se često prate zajedničkim letom s jedne pozicije na drugu.



 



Približavanjem parenja, pojačavanjem nagona, netrpeljivost prema suparnicima jača i sada treba odvojiti parove. Iskustvo g. Mareka govori kako s parenjem možemo računati u drugoj polovici travnja. Prvi nasad bude položen početkom svibnja. Ove navode potvrđuje njegova evidencija koju vodi pedantno, a odnosi se na cjelogodišnje držanje ptica u vanjskim uvjetima. U sobnom držanju ptica, parenje i nesenje jaja počinje ranije, ali ishod je nesiguran. Broj neoplođenih jaja je tada vrlo visok.



 



Pokazuju li ptice interes za gradnju gnijezda dajemo im na raspolaganje mahovinu, suhu travu, životinjsku dlaku, kozmetički vatu, pamuk (može i 'pamuk' topole, ciganskog perja, vrbe, šaša - op. prev.). Vata, pamuk i životinjske dlake, osim za gradnju gnijezda, služe i za 'nagovaranje' partnera, tako da ih ptice čupaju i nose amo-tamo po letarci.



 



G. Marek koristi plastična gnijezda za kanarince stasa. Gnijezdo stavi u prednji dio letarke ispod krova na gredu za koju ga pričvrsti vijkom. Kako bi se parovi privikli na gnijezdo on drži dva gnijezda cijele godine u svakoj letarci. Početkom gniježđenja vadi stara gnijezda i postavlja novo. Ako zbog bilo kojeg razloga nije postavio plastično gnijezdo tada bi njegovi češljugari uvijek koristili borove grane (koje stavlja radi dekoracije) kao podlogu za gnijezdo. Nesenje jaja se odvija u jutarnjim satima, u pravilu oko sedam sati. Nasad većinom broji pet jaja, rijetko četiri.



 



Ponašanje mužjaka prema partnerici za vrijeme ležanja na jajima je različito i jako individualno. Raspon ponašanja seže od potpune ravnodušnosti do osobite brižljivosti, a očitava se u hranjenju partnerice u gnijezdu, čestim obilaskom, praćenjem pri izlijetanju iz gnijezda, dakle sudjelovanjem baš u svemu.



 



Dvanaestog do četrnaestog dana vale se pilići. Tada se opaža veća aktivnost hranjenja koje se slijedećih dana još intenzivira. Partner hrani svoju ženku na gnijezdu, tako da ona ne mora napuštati gnijezdo zbog uzimanja hrane. Izlazi samo zbog pijenja vode i nužde. Negdje oko četvrtog dana ženka preuzima kompletnu obvezu hranjenja i radi uzimanja hrane napušta gnijezdo. Time je mužjaku omogućeno direktno hranjenje potomstva.



 



Važnu ulogu u uzgoju češljugara ima davanje poluzrelog sjemenja divljih korova i trava. Ako se roditeljima nude odgovarajuće biljke u dostatnim količinama i hranjenje će biti obilatije. Poluzrelo sjemenja maslačka (može i čuvano u zamrzivaču), davano u velikim količinama, ima naročitu ulogu u ishrani mladunaca. Prirodna hrana je bitna u uzgoju češljugara. Trebalo bi je davati najmanje do polovice vremena provedenog u gnijezdu, što znači do starosti mladunaca od sedam, osam dana. Tada će roditelji rado preuzeti i klijavu hranu kao zamjenu prirodnoj hrani. Starenjem mladunaca raste udio suhe sjemenske hrane u njihovoj prehrani. Za vrijeme cijelog uzgoja mladunaca trebamo davati i svježi list maslačka.



 



G. Marek istovremeno svojim češljugarima daje lutke crva brašnara (najbolje u mekoj ovojnici) koje rado jedu. Crve brašnare hrani zobenim pahuljicama, nasjeckanim listovima maslačka i koprive. Povremeno im daje naribanu mrkvu koju posipa s Nekton-S prahom. Ribana mrkva ima prednosti jer je crvi više vole nego u komadima, lakše je probavljaju, a tako ih je lakše vitaminizirati. Ovaj uzgajatelj samo iznimno rijetko daje jajnu hranu i kako sam kaže ona ne igra nikakvu ulogu u ishrani njegovih češljugara. Nakon izlijetanja ptića ponudu životinjskih bjelančevina treba malo - pomalo smanjivati. Tjedan dana nakon izlijetanja više ne daje lutke crva brašnara.



 



U kasnijem uzgoju, lipanj / srpanj, obzirom da poluzrelog sjemenja maslačka više nema (ako ga niste spremili u zamrzivač), može ga se nadomjestiti drugim biljkama koje dozrijevaju u to vrijeme. Tako možemo dati poluzrelo sjeme repice, koju lako nalazimo i obilat je izvor prirodne hrane. Dobro će prihvatiti i mliječnu zriobu raznih kostriša, prvenstveno poljskog ostaka (Sonechus arvensis) i biljke livadna kozja brada (Tragopogon pratensis) koju Njemci zovu Wiesn - Bocksbart. Povremeni uzgoj samo s klijavom hranom, lutkama crva brašnara i svježim listovima maslačka isto tako prolazi uspješno kod ovog uzgajatelja češljugara.



 



Prema njegovom iskustvu, ako nisu uznemiravane, mlade ptice ostaju u gnijezdu oko šesnaest dana. Nakon izletanja roditelji će ih hraniti još dva do tri tjedna i to prvenstveno mužjak jer ženka zasniva slijedeći nasad. Mlade ptice treba prstenovati šestog dana života. Samo iznimno rijetko će roditelji zbog prstena izbaciti mladunce iz gnijezda (navodi samo jedan slučaj).



 



Sa prehranom češljugara nema problema. Kao temeljnu hranu daje sjemensku mješanicu za čižke i za češljugare firme Blatner. U proljeće daje klijavu hranu iste te firme za čižke koja je naročito bogata sjemenjem raznih salata i nigerom. Važno je davati minerale a daje ih u formi grita od školjaka i kalcija u formi usitnjenih ljusaka kuhanih kokošjih jaja. Potreba za mineralima je naročito pojačana u uzgojnom periodu (nesenje jaja i rast mladunaca) te periodu promjene perja. Hrana životinjskog podrijetla već je prije navedena. Od zelene hrane daleko najviše daje maslačak (list i glavice). Za maslačkom postoji interes češljugara i u mitarenju. Osim maslačka češljugari naročito vole i uživaju u poluzrelom sjemenju noćurka (Oenothera biennis). Ono dozrijeva u srpnju i kolovozu a nalazi se u sjemenim mahunama ove biljke. Stare i mlade ptice s oduševljenjem vise na toj biljci koja može biti veća od jednog metra. Kljunovima buše pojedine mahune kako bi izvadili sitne, okrugle, tamnosmeđe sjemenjače. I estetski je užitak promatrati češljugare kako u grozdovima vise na mahunama ove biljke te se naslađuju sjemenjem. U prirodi noćurak nalazimo na suhim tlima.



 



U drugom mjesecu života, približno sa šest tjedana, mladi mužjaci počinju pjevušiti svoju pjesmu slušajući i oponašajući stare pjevače. U kasnijim leglima to je problem jer su stare raspjevane ptice u međuvremenu ušle u promjenu perja i prestale pjevati. Kako bismo ipak mladim mužjacima omogućili slušanje pjeva koristimo se tehnikom. Puštamo im pjesmu snimljenu na vrpci ili CD-u.



Der Vogelfreund, travanj 2005.

gardelin @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 0

Đorđe Savić:

ŠTIGLIĆ - ČUVANJE I ODGOJ

     O čuvanju štiglica u kavezu napisani su mnogi tekstovi u različitim časopisima i knjigama. Većina njih je napisana veoma slično, opisuju izgled štiglica i njegov život u prirodi,kažu ponešto o mogućnostima razmnožavanja u kavezu i ukrštanja sa drugim vrstama ptica, i to je uglavnom to. Ali, nešto detaljnije o samom čuvanju, školovanju i odgoju rijetko je dostupno. Zašto? Ne zato što je malo odgajivača i ljubitelja, koji se time bave, već zato što je to područje u kome svi imaju neke svoje tajne. Način čuvanja, odgoja i školovanja štiglica je uglavnom zasnovan na dugogodišnjem iskustvu i ljubomorno čuvanim tajnama, koje je malo koji odgajivač spreman da prenese drugima. Ovaj tekst ima za cilj da razotkrije neke od tih tajni i pomogne mladim odgajivačima i ljubiteljima u njihovom radu sa pticama.



    Sistem držanja i školovanja o kome ovdje pišem potice iz Južne Evrope i poznat je već dugo, ali je o njemu malo pisano. Na početku, treba da kažem da rad počinje od nabavke ptice. Potrebno je da se nabave  mlade ptice, bez boje, po mogućnosti što ranije po odvajanju od roditelja. Rad je moguć i sa starijim pticama, koje već imaju boju, bilo da su uhvaćene u prirodi ili nabavljene od odgajivača, ali su tada rezultati slabiji. Gdje nabaviti ptice? Najbolje je ako možemo da ih nabavimo  od odgajivača koji razmnožavaju štiglice. Njihova iskustva kažu da su ptice izležene u kavezu pogodnije za školovanje i da pjevaju više od uhvaćenih ptica. Druga opcija je da ih uhvatimo u prirodi u periodu Jul-Avgust. Naravno, za školovanje je potrebno da se nabave mladi mužjaci, posto ženke ne pjevaju ili pjevaju veoma slabo. Polni dimorfizam kod štiglica nije izrazit ni kod odraslih ptica, a kod mladih je još teže odrediti pol. Zato, pri izboru treba uzeti mlade koji su krupniji, sa većim bijelim poljima na repnim perima (kod odgajivača poznatim kao “špiljeri” ili “špigle”). Manje iskusnim ljubiteljima ovo razlikovanje polova moze da predstavlja problem, ali postoje razlike koje mogu da se uoče, pogotovo ako se istovremeno posmatraju mladi oba pola. U kasnijem periodu, kad ptice počnu da se mitare i da dobijaju boje odraslih ptica razlika može jasno da se uoči. Boje mužjaka su intenzivnije, “brkovi” u korijenu kljuna su izrazito crni, crvena maska prelazi polovinu oka i pregib krila je crn. Kod ženki ovaj pregib je sivozelenkast, nekad smeđ, “brkovi” su sive ili sivobijele boje i maska ne prelazi polovinu oka. U periodu kad dobijaju boju mladi mužjaci vec počinju da pjevaju, tako da i po tome možemo da ih razlikujemo od ženki. Ipak, i pored svega, i iskusnim odgajivačima promakne poneka ženka, koja onda može da posluži kao baza za uzgoj u kavezu, koji je poslednjih godina postao aktuelan u svijetu, a i kod nas. Nakon što smo nabavili ptice, smještamo ih u volijeru (što veću, to bolju), po mogućnosti na otvorenom (balkon i slično), i počinjemo sa školovanjem. Što se ishrane tiče, mladim pticama treba da obezbijedimo što raznovrsnija hraniva. Najčešće, osnovu ishrane predstavlja hrana za kanarince uz dodatke nigera, konoplje, suncokreta, salate i raznih vrsta divljeg sjemena koje skupljamo u prirodi. Kod izbora divljeg sjemena treba obratiti pažnju na ishranu ptica u prirodi, odnosno treba posmatrati gdje se zadržavaju i šta jedu ptice u prirodi. Pored sjemenske hrane, treba obezbijediti zeleniš (kupus, salata, list i cvijet maslačka - od njega ptice dobijaju intenzivnu boju), voće i povrće (jabuke, kruške, mrkva, krastavac i slično), animalna hraniva (jajčana hrana, bilo industrijska, bilo pravljena kod kuće), naravno mineralna hraniva (sipina kost, grit, kuhinjska so, drveni ugalj) i pijesak. Takođe, svježa i čista voda za piće i kupanje je obavezna. Mladi štiglici su veoma osjetljivi na abdominalne infekcije, tako da treba obezbijediti maksimalnu higijenu i periodično preventivno davati nešto od lijekova (ESB3 se pokazao kao dosta dobar).



   Za školovanje mogu da se koriste živi učitelji, što je bolje, ili različiti snimci pjesme na CD-ovima ili kasetama. Ovi snimci uglavnom sadrže samo određene dijelove pjesme koju želimo da postignemo. Živi učitelji, jedan ili više njih, su odvojeni od mladih, da ne bi bili ometani u pjesmi, a i zbog toga što su raspjevani štiglici često agresivni prema drugim pticama. Mlade ptice najbolje usvajaju pjesmu rano ujutru i kasno popodne (tada se i štiglici u prirodi najviše raspjevaju), tako da u tom periodu treba puštati CD-ove i kasete, po par sati dnevno. Da bismo umirili ptice u vrijeme “časova”, možemo malo da zamračimo volijeru, ali to nije neophodno. Ako nemamo učitelja ili snimak pjesme, ne treba se brinuti, jer ptice imaju genetski urođenu pjesmu, a školovanje samo pomaže da se taj potencijal ispolji i uobliči. Tokom jeseni  ptice se izmitare i počinju da pjevaju punim glasom, kada već mogu da se primijete neke ture u pjesmi. Ali, školovanje traje i dalje. Ptice su za sve ovo vrijeme u volijeri, gdje ostaju tokom jeseni  i zime, pa sve do proljeća.



    U proljeće, negdje u periodu druga polovina Aprila-početak Maja (zavisno od vremenskih prilika i spoljne temperature) sada već odrasle ptice se odvajaju pojedinačno u male kaveze. Dimenzije ovih kaveza mogu da budu različite, ali se najviše koriste kavezi dimenzija oko 25x15x20 cm. Kavezi se smještaju u kutije (slično koferima za držanje i školovanje  malino kanarinaca) i to tako da se ptice vide. U ovom periodu veoma je važno da se pticama obezbijedi jaka hrana (povećan procenat masnog sjemena, naročito konoplje, klijalo sjeme - najbolje niger i konoplja, jajčana hrana, zeleniš - list i poluzreli cvijet maslačka, obavezno). Nakon par dana, kada se ptice malo smire i  naviknu na mali prostor, počinjemo sa treningom. Kako trenirati ptice?  Treniramo ih tako što ih vadimo iz  kutije i postavljamo tako da se ne vide. Treninzi u početku traju kraće, po 10-15 minuta, a kasnije, kad se kod ptica razvije uslovni refleks, se produžavaju, da bi na kraju trajali oko 1 sat ili i duže. Ovakve treninge ponavljamo nekoliko puta dnevno, najbolje rano ujutru i kasno popodne, kada sunce nije jako. Ptice će u početku biti pomalo stidljive, ali će sa vremenom početi da pjevaju punim glasom. U toku cijelog odgoja, a posebno u ovom periodu, važno je naviknuti ptice na prisustvo ljudi, da bi pjevale i pred njima. Kako treninzi napreduju, ptice pjevaju sve više i sve glasnije, tako da je moguće izvršiti selekciju po željenoj pjesmi. Vrhunac pjesme je moguće prepoznati po tome što vrh kljuna gubi crnu boju i postaje ružičast, ptica stalno ponavlja određene dijelove pjesme i pjeva na druge ptice kada joj ih primaknemo. Ovakvi treninzi traju tokom proljeća i ljeta, sve dok negdje krajem ljeta ptice ne počnu da mijenjaju perje, kada ih smještamo u volijeru i ciklus se ponavlja sledeće sezone. Ovakvim načinom držanja postići ćemo da ptice lijepo izgledaju, da budu zdrave i da žive dugo.



   I, za kraj, važno je reći da štiglic, za razliku od drugih ptica, sa godinama ne slabi sa pjesmom, već naprotiv, kao staro vino, postaje sve bolji  i bolji.

gardelin @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 0
gardelin @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 0
gardelin @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 0
gardelin @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 0
gardelin @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 0
gardelin @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » srp 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
9613
Index.hr
Nema zapisa.